11.00-21.00 h (osim subote)
E-mail: info@bihac.nahla.ba
+387 37 352 200
Umire li pažnja?
Autor svjetskog bestselera “Emocionalna inteligencija” vraća se s revolucionarnim osvrtom na najređi resurs današnjice i tajnu uspješnosti i ispunjenosti – pažnju. U knjizi “Fokusiranost” psiholog i novinar Danijel Goleman istražuje nauku o pažnji u svim njenim oblicima.
Autor obnavlja značaj tog rijetko primijećenog i potcijenjenog mentalnog svojstva koje igra neizmjerno važnu ulogu u našem probijanju kroz život. Pažnja umnogome funkcioniše kao mišić: ako se loše koristi, oslabiće; ako se valjano koristi, jačaće. U doba neprekidnog ometanja pažnje, Goleman ubedljivo tvrdi da je sad važnije nego ikad da naučimo kako da izoštrimo fokus ako želimo da se takmičimo, a pogotovo ako želimo da budemo uspješni. U današnjem bučnom, brzom svijetu, lako je postati izolovan, rastrojen, preplavljen. Iako se smatra da je obraćanje pažnje izgubljena vještina, ona je u osnovi zadovoljstva, produktivnosti, dobrih međusobnih odnosa na ličnom i profesionalnom nivou.
Deset miliona Amerikanaca pati od poremećaja pažnje (ADHD – attention deficit hiperactivity disorder) jer ne poseduju unutrašnji filter koji bi ih zaštitio od ireleveantnih spoljašnjih nadražaja pa nisu u stanju da se usredsrijede ukoliko čuju i najmanju buku, škljocanje hemijske olovke ili zvonjavu telefona. Nisu u stanju da blokiraju nevažne distrakcije koje im skreću pažnju sa učenja, posla, konverzacije, mišljenja. Rečju, nisu fokusirani.
Termin fokus (latinski) označava žižu, žarište odnosno ukazuje na nešto što je u centru interesovanja, aktivnosti, pažnje, a fokusiranje je usredsređenje, koncentrisanje. Evidentno je da je sve teže fokusirati se u svijetu u kome živimo pa nam pažnja skače sa teme na temu kao kada daljinskim upravljačem manijakalno menjamo sliku na TV ekranu. Istina je, tehnologija nam omogućava da radimo više stvari u isto vreme, ali ta podjela pažnje između BelkBerry-ja, kompjutera, mobilnog telefona, iPod-a, koji se međusobno nadmeću za tu našu pažnju, nije primjerena ljudskom mozgu. Iako mnogi tvrde suprotno, ljudi nisu u stanju da rade više stvari istovremeno. Ko može da piše e-mail i da istovremeno razgovara telefonm, a da ne napravi neoprostive greške? Zato je i zabranjeno voziti automobil i razgovarati mobilnim. Naučnici s pravom upozoravaju da ne radimo više stvari istovremeno, ukoliko mislimo na mogućnosti i posljedice po sopstveni mozak.
Fokusiranost, odnosno nepodijeljena pažnja, igra ključnu ulogu u tome kako mislimo, šta osjećamo, čega se sjećamo i kako se ponašamo. Ona utiče na motivaciju, na sposobnost postizanja ciljeva, posebno onih koji su nam veoma važni. Bazični ciljevi kao što su funkcionalan, siguran stan, skladni porodični i prijateljski odnosi, zadovoljstvo zbog uspješno završenog posla ne mogu se dostići bez fokusiranja, skretanjem pažnje na prvu zanimljivu pojavu, ličnost ili stvar. Danijel Goleman fokusiranost naziva prefinjenom vještinom koja se svodi na trojstvo unutrašnje, druge i spoljašnje fokusiranosti. Sve tri vrste usredsređenosti preduslov su kvalitetno proživljenog života. Uspješne vođe, smatra ovaj autor, poseduju ih sve tri. A nauka nas uči da pažnja funkcioniše kao svaki drugi mišić i da je moguće ojačati je da bismo postigli ravnotežu koja će nam pomoći da budemo produktivni i srećni.
Kako ćemo biti uravnoteženi, kreativni, ispunjeni ako satima, kao teški zavisnici, zurimo u elektronske uređaje koji nas odvajaju od druženja, čitanja knjiga, uživanja u prirodi? ”Bliskost zahtijeva udruženu pažnju – uzajamni fokus jednih na duge. Nikad nismo imali veću potrebu da preduzmemo napore i stvorimo takve ljudske trenutke budući da se svakodnevno probijamo kroz obilje svega što nam odvlači pažnju”– piše Goleman. Ali, šta se može mjeriti sa uzbuđenjem koje osjetimo kada čujemo da smo dobili poruku. I šta je to što nas može spriječiti da je, ma gdje bili i ma šta radili, odmah ne pročitamo. A masa tih najčešće beznačajnih poruka, praznih informacija, taj neprestani teror e-mailova, ne ostavlja nam dovoljno vremena da promislimo o njihovom stvarnom značaju. Kako se izboriti sa tako snažnim odvlačenjem pažnje? Sva veći broj ljudi u zapadnom svijetu uveliko koristi lijekove za poremećaj pažnje kako bi uopšte mogli da funkcionišu.
Naravno, postoje i oni stari, dobri savjeti kućnog ljekara koji će nam ukazati na otuđujuću štetnost preokupiranosti tehnologijom, na posledice nedostatka sna ili nezadovoljsva poslom koji radimo, na previše stresa i premalo vježbe – kao neprijatelje usredsređenosti koji vode hroničnoj nepažnji. Postajemo teški drugima, teški i sebi. I, prepuštamo se jeftinoj distrakciji – terminu koji ne znači slučajno i skretanje pažnje i jeftinu zabava i umni poremećaj. Fokusiranje visoko efektivnih ljudi podrazumijeva preduzimanje inicijative, usredsređivanje na ciljeve, postavljanje prioriteta, kooperativnost, svijest o sopstvenim propustima, okruživanje ljudima pored kojih se osjećamo srećno. Zvuči tako logično i jednostavno.